Otpad je jedan od najvećih izazova u zaštiti okoliša u Bosni i Hercegovini (BiH). Iako je u protekloj deceniji zabilježen napredak u pružanju javnih usluga, ovaj segment još uvijek nije dovoljno razvijen. Pored toga je nužno da se u politici upravljanja otpadom prepozna i uvaži međusobna povezanost sektora upravljanja otpadom i društvene jednakosti. Strategija okoliša Bosne i Hercegovine (ESAP BiH 2030+) usmjerena je na uvođenje pozitivnih promjena u ovom sektoru.

Ključni problemi u upravljanju otpadom su visoki operativni troškovi, neadekvatno prikupljanje otpada, veoma niska stopa odvajanja, odlaganje otpada na nelegalne deponije i slabo razvijena svijest građana. U okviru Projekta ESAP BiH 2030+ provode se napori na rješavanju ovih gorućih problema kako bi se omogućilo unapređenje postojećeg sistema upravljanja otpadom. Da bi se osiguralo sveobuhvatno rješenje, nužno je uvažiti odnose između rodne ravnopravnosti, društvene jednakosti i siromaštva (GESEP) i upravljanja otpadom u BiH.

Ruralne i urbane sredine

Trenutno su u BiH građani/ke koji/e žive u ruralnim područjima uglavnom lišeni/e pristupa uslugama prikupljanja otpada. Oko 77% stanovništva u ruralnim i urbanim sredinama imaju pristup uslugama prikupljanja otpada, ali je pokrivenost u ruralnim sredinama mnogo manja nego u urbanim. Zbog toga su domaćinstva u ruralnim sredinama, u kojima nema usluga prikupljanja otpada, prinuđena da sama organizuju prikupljanje i odvoz otpada, što često znači da otpad odlažu na nelegalne deponije. Na teritoriji BiH je prisutno oko 2300 nelegalnih odlagališta, a otprilike četvrtina otpada završava na ovim odlagalištima. Zbog toga je daljnje poboljšanje pokrivenosti ovim uslugama, naročito u marginaliziranim područjima od ključne važnosti za unapređenje okoliša.

Izazovi i mogućnosti za romsku populaciju

Izazovi u upravljanju otpadom su od posebne važnosti za romske zajednice u BiH. Zbog toga što često žive u neformalnim naseljima, veliki broj romskih domaćinstava nemaju pristup uslugama prikupljanja otpada, budući da njihove nastambe nisu legalizovane. Osim toga, veliki broj Roma/kinja žive u blizini deponija i loših kanalizacionih sistema, što može biti veoma opasno za zdravlje, naročito zdravlje djece. Pored toga, zbog nedostatka mogućnosti privređivanja uzrokovanog diskriminacijom i isključivanjem iz društva, mnogi Romi rade u neformalnom sektoru, posebno na sakupljanju i prodaji komponenti iz otpada. Zbog toga su također izloženi riziku od utjecaja medicinskog otpada koji nije propisno zbrinut, što je iznimno ozbiljan problem u kontekstu pandemije virusa Covid-19. Uz to je usvajanjem politike zatvaranja općinskih deponija u BiH i prelaskom na koncept regionalnih i zajedničkih deponija za više općina, ugrožena egzistencija Roma/kinja koji/e se bave sakupljanjem otpada.

Zbog toga je važno da se u okviru novih sistema upravljanja otpadom ojača socijalna uključenost i osigura mogućnost formalnog zapošljavanja u sektoru upravljanja otpadom za populaciju koja je najteže pogođena ovom promjenom. Neki od Roma/kinja koji/e se bave sakupljanjem otpada su izrazili spremnost da u slučaju zatvaranja deponije prihvate posao na reciklaži otpada ili slične poslove, ukoliko im se ponude fiksne plate i propisni uslovi rada.

Implikacije rodne jednakosti 

Prilikom rješavanja izazova u oblasti upravljanja otpadom također je važno voditi računa o socijalnom uključivanju različitih rodnih i dobnih grupa. Uglavnom, žene češće nastoje smanjiti količine otpada i sortirati reciklabilni otpad u domaćinstvu, a stječe se utisak i da pokazuju veću sklonost poduzimanju određenih koraka na smanjenju nastanka otpada u domaćinstvu nego muškarci. Tako, na primjer, izbjegavaju robu koja ima previše ambalaže, piju vodu iz česme umjesto da kupuju flaširanu vodu i poklanjaju ili prodaju stvari koje se mogu i dalje koristiti. Jedno istraživanje o stavovima u odnosu na ostatke hrane u BiH pokazalo je da žene češće imaju osjećaj grižnje savjesti prilikom bacanja hrane i kupovinu planiraju tako da izbjegnu ostatke hrane.

Prilikom planiranja kampanja jačanja svijesti o smanjenju količina otpada i reciklaži, neophodno je uvažiti i preispitati tradicionalne rodno zasnovane uloge. Kako bi se moglo desiti da planirane strategije reciklaže budu usmjerene isključivo na žene i da tako ostali akteri budu oslobođeni odgovornosti, važno je voditi računa da se strategijom obuhvate i ostali akteri. Pored toga, socijalnu uključenost treba uzeti u obzir i prilikom planiranja kanti za otpad, spremnika za papir i flaše u reciklažnim dvorištima, tako da se osigura nesmetan pristup osobama sa invaliditetom i starijim osobama.

Više informacija:

Saznajte više o upravljanju otpadom i društvenoj jednakosti u sažetku razmatranja “Upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini kroz objektiv rodne ravnopravnosti, društvene jednakosti i i smanjenja siromaštva“.

Daljnje predstavljanje međupovezanosti između GESEP-a i ostalih pitanja zaštite okoliša/životne sredine možete pronaći na ovom linku.