Fotografija: FS-Stock / Getty Images
Autorice: Claudia Strambo, Mahboubeh Rahmati-Abkenar, Saša Solujić, Laura Del Duca
Odnos prema okolišu, prema definiciji, “skup vjerovanja, djelovanja i stavova pojedinca u odnosu na aktivnosti ili pitanja vezana za okoliš,” ključni je faktor u određivanju podrške javnosti i nužnosti izrade politika okoliša. Dok se aktivnosti na izradi strategije okoliša Bosne i Hercegovina (BiH) privode kraju, ispitali smo odnos njenih građana prema okolišu i razmatrali način jačanja svijesti u narednom periodu.
Za određivanje odnosa prema okolišu u BiH, koristili smo pokazatelje kao što su nivo zabrinutosti koji pojedinci pokazuju u odnosu na ključne probleme u oblasti okoliša, na primjer klimatske promjene i zagađenje, te koliko su ovi problemi prioritetni u odnosu na ekonomiju. Također smo koristili pokazatelje ekološki prihvatljivog ponašanja, kao na primjer, dobrovoljno uključivanje u organizacije za zaštitu okoliša. Naša analiza je zasnovana na najnovijim podacima iz Evropskog istraživanja vrijednosti (2017.) i Balkanskog barometra (koji su prikupljeni u periodu između 2016. i 2022. godine).
Odnos prema okolišu u BiH
Prema podacima iz dokumenta Balkanski barometar za 2022. godinu, zabilježen je porast zabrinutosti zbog klimatskih promjena i zagađenosti u odnosu na 2016. i 2019. godinu, s oko dvije trećine ispitanika koji ove probleme smatraju veoma ili donekle ozbiljnim u protekloj godini. Međutim, zabrinutost zbog klimatskih promjena i zagađenosti 2020. godine bilježi pad kako u BiH tako i u regiji Zapadnog Balkana, što je vjerovatno posljedica globalne pandemije, pogoršanja ekonomske situacije, a moguće i rata u Ukrajini.
Kako je prikazano na slici ispod, dok je 2022. godine u BiH zabilježen porast zabrinutosti u pogledu klimatskih promjena i zagađenosti u odnosu na 2016. i 2019. godinu, zabrinutost je manja od odnosu na 2020. godinu. Ovaj trend pada je očigledan kako u BiH tako i u širem području Zapadnog Balkana.
U Balkanskom barometru se također ukazuje na porast prihvatljivog postupanja kod građana BiH, kao što su, na primjer, smanjenje otpada i korištenje zelenih proizvoda. Međutim, u poređenju s drugim državama Zapadnog Balkana, građani BiH u manjoj mjeri pokazuju ekološki prihvatljivo ponašanje u svim drugim kategorijama, osim u kupovini domaće hrane.
Pored toga, u 2022. godini je u odnosu na 2018. godinu, manje građana u BiH pokazalo naklonost prema ideji da kupuju ekološki prihvatljive proizvode koji su bili nešto skuplji, dok je na regionalnom nivou zabilježen dramatičan porast ovog procenta. U 2022. godini je, u odnosu na 2021. godinu, znatno manje građana BiH (17% u odnosu na 27%) smatralo da je moguće smanjiti emisije CO2 i svesti ih na nivo približan nultoj stopi. U 2022. godini je manje od jedne petine stanovništva smatralo da je ovo nužno i izvodivo. Međutim, u BiH je u 2022. godini je bilo više građana koji su smatrali da je ovo smanjenje nužno nego u 2021. godini, dok je ovaj procenat na regionalnom nivou bio umanjen.
Kakva je situacija u BiH u poređenju s državama EU? Kako pokazuju cifre u nastavku, na osnovu podataka iz 2017. godine, u BiH je procenat stanovništva koji su izrazili spremnost da izdvoje dio svog dohotka, pod uvjetom da su sigurni da će se koristiti za sprečavanje zagađivanja okoliša, bio viši od evropskog prosjeka (70% u odnosu na 51%). Međutim, u BiH građani iskazuju veću zabrinotost za ekonomske probleme nego za okolišne probleme (60% u odnosu na 33%). Veći dio stanovništva smatra da ekološki prihvatljivo postupanje nema smisla ako i ostali ne postupaju jednako (48% u odnosu na 29%), i da su mnoge ekološke prijetnje pretjerano naglašene (33% u odnosu na 23%). Članstvo u organizacijama za zaštitu okoliša je neznatno niže od evropskog prosjeka (3% u odnosu na 7%).
Ukratko, podaci pokazuju da je u BiH zabrinutost za okolišne probleme kao što su klimatske promjene i zgađenost porasla, te da ekološki prihvatljivo ponašanje pokazuje sličan trend. Međutim, ekonomskim problemima se daje prednost, a stječe se utisak da je skepticizam u pogledu mogućnosti ostvarivanja klimatskih ciljeva u porastu. Pored toga, jedna trećina stanovništva u BiH ne vjeruje u navode o ozbiljnosti ekoloških prijetnji.
Odnos prema okolišu različitih grupa razvrstanih prema spolu, starosnoj dobi, prihodima i stepenu obrazovanja?
Iako se može reći da opisani trendovi važe za cjelokupnu populaciju, prisutne su i razlike između određenih društvenih grupa. Istraživanje odnosa prema okolišu naročito iz perspektive rodne pripadnosti, starosne dobi, visine prihoda i stepena obrazovanja, može pomoću u boljem usmjeravanju kampanja jačanja svijesti i mobilizaciji grupa koje pokazuju veću sklonost da urade nešto na zaštiti okoliša.
Kako je prikazano na narednoj slici[1], Evropsko istraživanje vrijednosti ukazuje prisustvo manjih razlika između muškaraca i žena u odnosu prema okolišu. Žene u BiH u nešto većoj mjeri daju prioritet okolišu u odnosu na ekonomiju (39% u odnosu na 33%), dok su muškarci skloniji vjerovanju da nema smisla raditi na zaštiti okoliša ako i drugi ne rade isto (52% u odnosu na 45%), kao i da su mnoge ekološke prijetnje pretjerano naglašene (36% u odnosu prema 31%).
Ova razlika između mušakraca i žena prisutna je i u drugim geografskim kontekstima kao što su Indija, Sjedinjene Države, te Evropska Unija. Žene u ovim područjima obično imaju razvijeniju svijest o zdravstvenim pitanjima, i povišen osjećaj rizika, i obično pokazuju veću zabrinutost i motivaciju da nešto urade po pitanju klimatskih promjena. Za razliku od njih, muškarci su skloniji praktičnom rješavanju problema. Postoji nekoliko hipoteza kojima se nastoji objasniti ova razlika, kao što su razlike u socijalizaciji između spolova koje rezultiraju sistemom vrijednosti, što utječe ne percepciju rizika i ugroženosti ili opredijeljenost za egalitarističke vrijednosti pravednosti i društvene pravde. Nedavno provodeno istraživanje, međutim, pokazuje da je ova razlika daleko od univerzalne”: u nekim slučajevima, muškarci imaju bolje razvijenu svijest o klimatskim promjenama, kao na primjer u Gani, Indoneziji i Argentini.
U pogledu generacijskih razlika, podaci iz EVS-a ukazuju da ne postoji značajna veza između starosne dobi i pokazatelja okoliša koje ispitujemo. Na globalnom nivou su dokazi koji povezuju starosnu dob i zabrinutost za okoliš različiti. Studijske analize su pokazale da se starije osobe češće provode aktivnosti u prirodi, izbjegavaju postupanje koje je štetno za okoliš i čuvaju sirovine i prirodne resurse, kao na primjer u Evropi. S druge strane, mlađe generacije obično izražavaju veću zabrinutost konkretno po pitanju klimatskih promjena, kako je pokazalo istraživanje provedeno na Novom Zelandu, u SAD-u i u EU. Neke studijske analize također ukazuju na slabljenje trenda u ovom odnosu u nekim državama s visokim prihodima, dok je u protekle dvije decenije briga za okoliš među mladima u zemljama sa srednje visokim prihodom u porastu.
U pogledu prihoda EVS otkriva da općenito davanje prioriteta okolišu u odnosu na ekonomiju opada s porastom dohotka, bez obzira na rodnu pripadnost. Ovaj trend je različit od trenda zabilježenog u drugim okruženjima u kojima prevladava suprotan stav. Moguće objašnjenje ovog ukupnog trenda je da su osobe s nižim primanjima češće izložene štetnom djelovanju iz okoliša nego osobe s višim prihodom. Osobe s nižim primanjima također su sklonije vjerovanju da su navodi o ekološkim prijetnjama pretjerani u poređenju s osobama sa srednjim ili visokim prihodom.
U BiH je stepen obrazovanja faktor koji ima najveći utjecaj na odnos prema okolišu. Podaci iz EVS-a ukazuju da i muškarci i žene s visokim stepenom obrazovanja imaju nešto pozitivniji odnos prema okolišu u poređenju s osobama koje imaju niži stepen obrazovanja. Pojedinci s fakultetskim obrazovanjem ili višim stepenom obrazovanja češće daju prioritet okolišu u odnosu na ekonomiju i izdvajaju dio dohotka za okoliš, bez obzira na rodnu pripadnost. Također pokazuju veću sklonost da dio svog dohotka izdvoje za očuvanje okoliša, naročito žene. S druge strane, osobe sa srednjom stručnom spremom ili nižim stepenom obrazovanja su sklonije vjerovanju da nema smisla poduzimati mjere na zaštiti okoliša ako i drugi ne rade isto, kao i da su mnoge ekološke prijetnje prenaglašene. Povezanost između stepena obrazovanja i naklonosti prema zaštiti okoliša uočena je i u drugim državama, kao što su Kina i evropske države.
Budući koraci
Ukupni pozitivan trend u pogledu odnosa bh. društva prema okolišu u izvjesnoj mjeri je zasjenjen sve većim skepticizmom u pogledu mogućnosti dostizanja i nužnosti smanjenja emisija CO2. Ovim je naglašena važnost kvalitetnog informiranja i komunikacije usmjerenih na uklanjanje dezinformacija u društvu, kao i strategija komunikacije koje bi osigurale efikasno informiranje građana građane o prednostima i mogućnostima povezanim s politikom zaštite okoliša. Štaviše, identifikacija određenih grupa koje su manje naklonjene zaštiti okoliša (kao napr. muškaraca i pojedinaca s višim prihodima ili nižim stepenom obrazovanja) može omogućiti izradu usmjerenijih strategija i poruka prilagođenih ovim grupama populacije. Iz tog razloga je raspoloživost razvrstanih podataka od ključnog značaja.
Državni organi, posebno na subnacionalnom nivou, i nevladine organizacije (NVO) imaju ključnu ulogu u jačanju svijesti, obrazovanju stanovništva o okolišnim izazovima i mogućnostima, i podsticanju građana da prilagode svoje ponašanje. Državni organi također imaju značajan utjecaj na uspostavljanje odgovarajućih okvira i podsticaja.
U cilju rješavanja izazova, u BiH se pripremaju Strategija i akcioni plan okoliša 2030+ (ESAP BiH 2030+) čiji je cilj jačanje ovih napora, prioritizacija jačanja svijesti šire javnosti i privrednika o okolišu u pogledu nekoliko problema. Upravljanje otpadom, upotreba pesticida u poljoprivredi i šumarstvu, zaštita biološke raznolikosti, upravljanje hemikalijama i bukom, samo su neke od oblasti koje nalažu hitnu promjenu ponašanja. Ojačana svijest o ovim izdvojenim problemima može biti korisna i za unaprjeđenje zdravlja. Za rješavanje ovih izazova, u ESAP-u BiH 2030+ su, između ostalog, predviđene kampanje jačanja svijesti, unaprjeđenje znanja ciljanim edukativnim kampanjama i saradnja sa sektorom civilnog društva i obrazovnim institucijama. Edukacija o okolišu i jačanje svijesti istovremeno se smatraju važnim pokretačima efektivnog učešća u donošenju odluka o okolišu u Bosni i Hercegovini.
Prilikom provođenja ovih kampanja, od suštinskog je značaja voditi računa o različitim oblicima svijesti u bh. društvu, budući da su informativne kampanje usmjerene na promjenu ponašanja obično uspješnije ako su poruke koje prenose prilagođene određenim grupama ljudi. Na primjer, edukacija o okolišu treba riješiti problem rodnih razlika u nivou znanja i razumijevanju okolišnih pitanja i intervencija. Isto tako je od ključne važnosti izbjegavati rodno etiketiranje okolišno prihvatljivog ponašanja u informativnim kampanjama. Kako je prethodno navedeno, uočene rodne razlike su daleko od univerzalnih, što dodatno naglašava da svaki pojedinac u BiH snosi odgovornost za zaštitu okoliša. Uz to je važno izbjegavati prebacivanje odgovornosti za okoliš s proizvođača na pojedinačne potrošače.
Za promjene odnosa prema okolišu i ishođenje podrške u politikama okoliša također bi bilo korisno da se ostvaruju kroz mjere za rješavanje ekonomskih nejednakosti. Na primjer, budući da se mladi suočavaju s posebno izraženim ekonomskim problemima, naglasak bi trebalo staviti na programe podrške zapošljavanju mladih u sektorima zelene tranzicije, kao što su niskokarbonski promet, energijska efikasnost ili cirkularna ekonomija.
I na kraju, vođstvo EU - ili nedostatak vođstva - će također imati značajnu ulogu. Kandidatski status dodijeljen BiH u 2022. godini i napredak država EU - odnosno izostanak napretka - u ostvarivanju pravedne zelene tranzicije dodatno će utjecati na oblikovanje odnosa prema okolišu u BiH u pogledu toga što je moguće, poželjno, nužno.
[1] N.B.: Prikupljanje podataka za EVS provođeno je 2017. godine, te su time podaci manje aktuelni od podataka iz Balkanskog barometra. Ipak smo koristili ove podatke zbog činjenice da su razvrstani i uporedivi s podacima iz drugih država EU. Pristup novijim razvrstanim podacima o odnosu prema okolišu u BiH omogućio bi tačnije predstavljanje postojećeg stanja u svim segmentima društva.