“Nemojte ponoviti naše greške; učite od nas i iskoristite naše iskustvo da postignete više.” Ovo je bila najvažnija poruka od predstavnika/ca ministarstava, NVO i naučno-istraživačkog sektora, agencija za okoliš i drugih stručnjaka/kinja koji su se okupili na nedavno održanoj seriji webinara. Ovi učesnici/ce su govorili o iskustvu nekoliko različitih država članica EU u rješavanju problematike okoliša.  

Bosna i Hercegovina (BiH) još uvijek nije članica EU. Ipak, provodi aktivnosti s ciljem usklađivanja pravnog i institucionalnog okvira sa politikama i strategijama Evropske unije. Trenutno BiH priprema Strategiju i Akcioni plan okoliša, pod nazivom ESAP BiH 2030+, koji će nadležnim institucijama ponuditi konkretne mjere nužne za unapređenje situacije u oblasti okoliša i društvenoekonomske situacije. Na dugoročnom planu će ovaj dokument doprinijeti naporima BiH da postane članica Evropske unije.

Serija webinara u okviru projekta ESAP BiH 2030+, koji su održani u protekle tri sedmice, okupila je aktere iz cijele EU na osam online sastanaka organiziranih po tematskim oblastima o različitim aspektima zaštite okoliša. Ovi su webinari učesnicima/ama pružili mogućnost da govore o važnim saznanjima i iskustvima koje su stekli u ovim oblastima, kao i platformu za uzajamnu podršku u procesu provedbe propisa iz oblasti okoliša. U nastavku su navedene neke od najvažnijih poruka iz ovih iskustava.

U reformi zakona, krenite od nule – iskustvo iz Hrvatske

Alida Ban Pavlović, pravna stručnjakinja iz Zagreba, na webinaru je govorila o koncesijama za korištenje vode. Objasnila je kako su nedavna nastojanja Hrvatske da transponira Okvirnu direktivu o vodama EU u domaće zakonodavstvo, zbog izostanka međusektorske saradnje bili iscrpljujući za vlasti ove zemlje kako u finansijskom smislu tako i na nivou ljudskih kapaciteta, zbog čega je na kraju transpozicija postala veoma nasumična. Jedan od ključnih problema je bio to što nadležni organi nisu posvetili pažnju uspostavljanju i unapređenju pravnih instrumenata. Iako je zemlja uspjela u dovoljnoj mjeri uskladiti propise, nije imala institucionalni kapacitet da ih kasnije i provede. Proces je stoga na kraju bio veoma skup. Gledajući unazad, navela je Pavlović, bilo bi mudrije da su se različiti relevantni sektori udružili i krenuli od početka.

“Budite mudri i učite iz grešaka koje su napravljene u Hrvatskoj. Moj iskreni savjet bi bio da na samom početku osigurate da imate ispravne definicije iz EU direktiva. Nastojte pojednostaviti i usvajati nove zakone umjesto da pokušavate iskrpiti stare propise.” – Alida Ban Pavlović

Od ranijih odluka do naprednih pogleda – priča o razvoju upravljanja otpadom u Estoniji

Harri Moora, Direktor programa u Uredu SEI-a u Tallinu i Peeter Eek, koji radi za konsultantsku kuću za pitanja okoliša Earthcare, obojica sa više od 20 godina iskustva u radu na održivom upravljanju otpadom. Ranih 2000-tih Estonija se suočavala sa sličnim problemima koje danas ima BiH – brojna nelegalna odlagališta otpada u cijeloj zemlji, a odlaganje na deponiju je bio najvažniji način zbrinjavanja otpada. Iz tog razloga, iskustvo ove zemlje u provedbi propisa o otpadu EU može osigurati dobre smjernice državama u tranziciji, kao što je BiH, u pogledu razvoja sistema za upravljanje otpadom.

Situacija u Estoniji je sada mnogo bolja i prešli su na sistem koji je više usmjeren na reciklažu. Među uspješnim primjerima iz ove zemlje su i sistem depozita, koji se pokazao efikasnom mjerom u reciklaži ambalaže za bezalkoholne napitke i deponijska taksa koja je pomogla u smanjenju količine otpada koji se odlaže na deponiju. Ali na napretku se još radi; jedna novina na nivou EU svakako je novi okvir kružne ekonomije, koji pretpostavlja potrebu za usvajanjem novog shvaćanja načela sprečavanja i smanjenja otpada.

“Budući regulatorni okvir EU koji se odnosi na kružnu ekonomiju bit će mnogo širi nego trenutno važeće direktive i uredbe o otpadu. S tog stanovišta, trebamo prihvatiti da ovo nije zadatak kojim se trebaju baviti samo nadležne institucije i da nalaže mnogo širi pristup.” – Harri Moora

Usvajanje propisa EU u početku može biti skup proces, ali na dugoročnom planu se isplati

Na webinaru o hemijskoj sigurnosti su naglašeni izričita složenost i troškovi koje podrazumijeva proces usvajanja i provedbe propisa o hemijskim tvarima. Jedan od učesnika koji su govorili na ovu temu bio je i Mats Forkman iz Švedske agencije za hemikalije, koji je kazao da u EU postoji oko 25.000 – 100.000 različitih hemijskih tvari. S obzirom na to, od suštinske je važnosti da se pri rukovanju ovim tvarima prvenstveno vodi računa o sigurnosti ljudi i okoliša. Ali kako to izgleda u praksi?

Forkman je naveo primjer propisa REACH EU. Ovim propisom se utvrđuju zahtjevi koji se moraju ispuniti prije stavljanja na tržište, što znači, ako želite prodavati hemikalije na tržištu, morate imati podatke o njima. Ukoliko nemate podatke, ne možete dobiti odobrenje, te time ni pristup tržištu.

S ciljem da se građanima/kama osigura pristup podacima koji su im potrebni, u propisu EU CLP  (o klasifikaciji, označavanju i pakiranju) su u zajedničkom formatu klasificirane opasne hemikalije, sa standardnim oznakama. Radi se o otvorenim javnim bazama podataka u kojima građani/ke mogu pronaći podatke o ovim tvarima.

Forkman je također naglasio da je, uprkos činjenici da izrada i provedba ovakvog propisa često podrazumijeva visoke troškove u ranoj fazi, na dugoročnom planu korisna za sve. Vlade kroz bolju usklađenost propisa ostvaruju uštede, umanjuju rizik od opasnih nesreća, a to im pomaže i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja. Prednost za industrijske djelatnosti ogleda se u boljem pristupu informacijama, sigurnijoj trgovini i brendiranju proizvoda, što ostvaruju odgovornijim korištenjem hemikalija.

Ambiciozni propisi EU i veći interes javnosti vode Poljsku postepenom prestanku korištenja uglja

Postepeni prestanak korištenja uglja je aktuelna tema širom Evrope, a u Poljskoj još više, budući da je Poljska jedna od država gdje se proizvodnja električne energije i dalje uglavnom temelji na uglju. Govoreći na jednom od osam webinara, Aleksander Szpor, iz Instituta za ekonomiju Poljske, doimao se optimistično kada je kazao da Poljska prolazi jedan historijski period. Jedan od razloga je konsenzus dva ključna aktera na postepenom ukidanju upotrebe lignita i uglja u Poljskoj, koji se očekuje ove godine.

Nekoliko je faktora koji su pokrenuli ovaj proces u Poljskoj, uključujući ciljeve obnovljive energije EU, koji sužavaju energetsko tržište i ostavljaju veoma malo prostora za ugalj. Szpor je dodao da, iako mnogi možda smatraju da su lignit i ugalj besmrtni, on vjeruje da je utjecaj instrumenata EU, kao što su Sistem za trgovinu emisijama EU (EU ETS), Direktiva o industrijskim emisijama (IED) i Okvirna direktiva o vodama, veoma snažan u smislu ubrzavanja procesa u pravcu postepenog ukidanja.

Još jedan važan element je razvoj civilnog društva i lokalnih zajednica, sve razvijenija svijest o utjecajima korištenja uglja. Zasada su najpoznatiji utjecaji vezani za zagađenost zraka i emisije stakleničkih gasova (GHG), ali i drugi utjecaji sve više izlaze u prvi plan. Ovo je dovelo do zahtjeva na nivou društvene zajednice za održivijim energetskim sektorom. Postavlja se pitanje kako zahtjevi društvene zajednice i javni interes za pitanja okoliša općenito mogu  funkcionirati kao strateški faktor upravljanja okolišem?

Šire učešće je ključno u donošenju odluka o okolišu

Kaja Peterson iz SEI-a, jedna od naučnih savjetnica na projektu ESAP, na webinaru je dala neke opće savjete o učešću javnosti, pojašnjavajući da se, u pogledu učešća javnosti u donošenju odluka koje se tiču okoliša, ne možemo osloniti samo na dobre prakse. Historija je pokazala da su propisi neophodni, naročito oni koji se tiču doprinosa zainteresiranih strana. Od naročite su važnosti propisi kojima je uređeno trajanje perioda za dostavljanje mišljenja i komentara zainteresiranih strana u procesu odlučivanja prilikom izgradnje novog objekta ili izrade novog dokumenta politike.

Ovaj participativni proces najbolje funkcionira, kako je rečeno auditorijiumu na webinaru, kada već postoje organizirane grupe koje zajednički istupaju, umjesto mnogo različitih pojedinaca ili privrednih društava koji dostavljaju zasebna mišljenja i komentare. Stoga je važno da nadležni organi održavaju kontakt sa relevantnim organizacijama i zajednicama kojima je povjereno da predstavljaju javnost. Također može biti veoma važno da u procesu učestvuje moderator ili organizator koji nije predstavnik državnih organa i koji može posredovati s ciljem osiguravanja neometane saradnje i učešća.

Za učešće javnosti su potrebni vrijeme i sredstva, a također je važno da se dobro isplanira. Ali ukoliko je uspješno, ovo učešće jača demokratske procese i povjerenje između zainteresiranih strana i nadležnih organa. Štaviše, doprinosi osjećaju vlastite odgovornosti za relevantnu politiku ili proces razvoja kod većeg broja zainteresiranih strana.

“U svjetlu Aarhuške konvencije, od suštinskog je značaja osiguranje adekvatnog učešća javnosti u ranoj fazi procesa odlučivanja, kao i da se na adekvatan način uzmu u obzir komentari koje dostave pripadnici javnosti relevantnim institucijama u vezi sa nekim okolišnim pitanjem, te da se na njih pruži adekvatan odgovor. Ovo su najvažnije okosnice efikasnog učešća javnosti u procesu odlučivanja o pitanjima okoliša” – Emina Veljović, Aarhus centar Sarajevo

Na našoj stranici Događaji  potražite informacije o svim webinarima i izlaganjima i snimke ovih događaja.