Bosna i Hercegovina je poznata kao plavo srce Evrope zbog mnogobrojnih netaknutih rijeka i vodotoka. Ipak, sistem upravljanja i zaštitu voda potrebno je unaprijediti.

BiH trenutno razvija Strategiju i Akcioni plan zaštite okoliša (BiH ESAP 2030+) koji će, između ostalih ciljeva, procijeniti trenutno stanje vodnih resursa u BiH i definisati mjere i aktivnosti usmjerene na očuvanje kvaliteta i kvantiteta vodnih resursa.

Dr. Selma Čengić i prof. dr. Svjetlana Lolić stručnjakinje su koje rade na pitanjima i rješenjima u vezi sa  vodnim resursima u okviru projekta BiH ESAP 2030+.

Koji su glavni izazovi kada je riječ o kvaliteti vode u BiH danas?

U poređenju sa velikim brojem evropskih zemalja i šire, BiH raspolaže sa značajnom količinom vodnih resursa. Voda predstavlja ključnu komponentu kako socijalnog, tako i ekonomskog, ali i ekološkog razvoja koji su međusobno zavisni i upravo zbog toga je aspekt očuvanja njenog kvaliteta i kvantiteta od presudnog značaja.

U BiH su površinske i podzemne vode pod rizikom od daljnje degradacije, a na nekim vodotocima kvaliteta voda je već značajno narušena. Jedan od glavnih izazova u očuvanju kvaliteta voda predstavlja odvodnja i prečišćavanje otpadnih voda, bilo da je riječ o otpadnim vodama aktivnih industrijskih i drugih privrednih zagađivača, komunalnim otpadnim vodama ili procjednim vodama iz deponija. Također, poljoprivredne aktivnosti u BiH vrše značajan pritisak na kvalitetu voda.

Značajan problem predstavljaju i hidromorfološke promjene vodnih tijela površinskih voda nastale izgradnjom brana, hidroelektrana, nasipa i drugih objekata, odsustvo osiguranja ekološki prihvatljivog protoka na nekim vodotocima, neprovođenje odluka o zonama sanitarne zaštite izvorišta podzemnih voda u skladu sa postojećom regulativom.

Prisutni su i nedostaci u uspostavi sistematičnog monitoringa, posebno podzemnih voda, te u adekvatnoj kontroli i nadzoru nad sistemom monitoringa.

Šta je cilj projekta BiH ESAP 2030+ kada je riječ o poboljšanju kvaliteta voda i zašto je projekat važan?

Za sektor voda je ključno usklađivanje relevantnog zakonodavstva BiH sa pravnom stečevinom EU (tj. EU zakonima i regulativom o životnoj sredini), te EU direktivama iz oblasti voda, posebno iz perspektive unapređenja kvaliteta vode. Iako je posljednjih godina postignut značajan napredak, i dalje je najviše sredstava u sektoru voda potrebno uložiti za unapređenje u vodno-komunalnom sektoru, tj. u implementaciju zahtjeva direktiva EU o vodi za piće i o sakupljanju, odvodnji i tretmanu urbanih otpadnih voda.

Neki od značajnih izazova sa kojima se BiH susreće na putu postepenog usklađivanja zakona sa pravnom stečevinom EU su brzina usklađivanja, koordinacija aktivnosti na usklađivanju između različitih nivoa vlasti u BiH, kao i nedovoljni postojeći ljudski i finansijski resursi za primjenu EU zakonodavstva.

Za poboljšanje kvaliteta vode u BiH izrazito je važno uspostavljanje efikasne saradnje između entiteta i Brčko distrikta. Također, važno je i osigurati saradnju i koordinaciju aktivnosti unutar entiteta i između sektora voda i drugih sektora, kao što su sektor energetike, prostornog planiranja, poljoprivrede, industrije i dr. Voda kao resurs je podložna pritiscima različitih razvojnih sektora. Zbog toga je neophodno svesti na minimum ili eliminisati međusektorske sukobe interesa usklađivanjem razvojnih planova svih sektora.

Za izradu Strategije i Akcionog plana zaštite okoliša BiH odabran je participativni pristup. To znači da će širem krugu zainteresovanih strana biti omogućen pristup procesu izrade, a što će doprinijeti kvalitetnijem rješavanju nevedenih izazova.

Sa kojim problemima se suočava BiH kada je riječ o zagađenju površinskih i podzemnih voda i koji su glavni zagađivači voda?

Postoje različiti problemi kada je u pitanju kvaliteta voda na različitim vodotocima u BiH. Najozbiljnija, gotovo alarmantna situacija, je u slivu rijeke Bosne, gdje je kvaliteta površinskih voda najlošija. Na području sliva rijeke Bosne živi najveći broj stanovnika, pa trpi i najveće opterećenje od strane komunalnih otpadnih voda. Također, ovdje je i najveća koncentracija industrijskih postrojenja, koja su ujedno i veliki potrošači, ali i zagađivači vode.

Što se tiče industrijskih otpadnih voda, prema važećem zakonodavstvu, svi industrijski proizvođači su u obavezi da izgrade vlastite uređaje za predtretman industrijskih otpadnih voda prije njihovog ispuštanja u javni kanalizacioni sistem ili da prečišćavaju svoje opadne vode prije direktnog ispuštanja u prirodni recipijent. Međutim, za sada se ovo ne primjenjuje kod značajnog broja industrija u BiH, što ima za posljedicu značajno narušenu kvalitetu voda u nekim vodotocima u BiH i predstavlja rizik za kvalitetu podzemnih voda i degradaciju životne sredine.

Budući da u BiH industrijska proizvodnja nije razvijena ni blizu prijeratne, ocijenjeno je da za sada sanitarne otpadne vode iz domaćinstava imaju značajniji negativan utjcaj na okoliš.

Svjedoci smo klimatskih promjena i sve češćih i dužih sušnih perioda koji sigurno imaju za posljedicu smanjenje dostupnih količina podzemnih voda. Tome doprinosi i njihova eksploatacija i prekomjerno zahvatanje na pojedinim područjima.

BiH je bogata rijekama i većina većih gradova se nalazi baš uz rijeke. Povećanje padavina, kao jedna od posljedica klimatskih promjena, kao i štete prouzrokovane poplavama predstavljaju rizike. Koje su mogućnosti za kontrolisanje poplava i zaštitu naselja uz rijeke kao što su Vrbas, Sava, Drina, Bosna i Neretva?

U prošlosti su se uglavnom provodile strukturne mjere (izgradnja građevina i objekata za zaštitu od štetnog uticaja voda), dok su nestrukturne mjere (usvajanje i poštivanje propisa o urbanizaciji i građevinskih propisa u ugroženim zonama, te podizanje svijesti o štetnom uticaju poplava) provodile u mnogo manjem obimu. Zbog izostanka planskih mjera u dolinskim prostorima uz vodotoke (prilikom izgradnje novih naselja, saobraćajnica, privrednih objekata), na nekim područjima se rizik od poplava tokom vremena čak i povećao.

Zbog toga su se problemi u oblasti zaštite od štetnog dejstva voda, krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, počeli usložnjavati, jer se događalo nekontrolisano naseljavanje riječnih dolina i inundacionih područja, a njihova zaštita iziskuje značajna finansijska sredstva.

U riječnim dolinama sa većim naseljima i gradovima, gdje stepen urbanizacije nije značajno promijenjen u zadnjih 30-tak godina, problemi sa poplavama od velikih vodotoka (kao što su Bosna, Vrbas, Drina, Neretva) nisu toliko izraženi. Ovdje se sve češće javljaju poplave izazvane bujicama i klizištima. U gornjim dijelovima malih vodotoka, neplanska sječa šume i ogoljavanje je uzrokovalo pojavu klizišta, a pogodovalo je i formiranju bujica.

U dolinskim dijelovima nekih velikih vodotoka izrazito ravničarsko područje brzo plavi i poplave zahvataju velika inundaciona područja. Područje Bijeljine, a zatim i Sane nizvodno od Sanskog Mosta,  imaju problema sa plavljenjem velikih poljoprivrednih područja.

Mnoge zemlje članice EU su shvatile da pasivni pristup zaštiti od štetnog djelovanja voda (zaštita od poplava primjenom strukturnih mjera) ima svoja ograničenja. Zato je kroz EU Direktivu o poplavama iz 2017. godine promijenjen pristup ovom problemu. Ne govori se više o zaštiti od poplava, nego o smanjenju rizika od poplava i naglasak je na uvođenju i implementaciji nestrukturnih mjera.

Kako planirana izgradnja malih hidoelektrana utjče na vodne resurse u BiH?

Prema Okvirnoj energetskoj strategiji BiH do 2035.,  BiH je usvojila Akcioni plan za korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) kojim se obavezala da će do 2020. godine postići udio od 40% u ukupnoj finalnoj potrošnji. U obnovljive izvore izvore energije koji se nalaze u sistemu poticaja se ubrajaju hidroelektrane snage do 10 MW, vjetroelektrane, solarne elektrane i elektrane na biomasu/biogas.

U BiH je situacija takva da gotovo cjelokupni doprinos u sektoru proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u sistemu poticaja imaju male hidroelektrane (preko 90%).

Pored hidromorfoloških promjena rijeka koje su izazvane izgradnjom malih hidroelektrana, one imaju i značajan utjcaj na biodiverzitet i nerijetko dolazi do narušavanja ekosistema.

Općenito, problem izgradnje malih hidroelektrana u BiH leži u nedosljednoj primjeni i provođenju zakonskih i ugovornih obveza koje definišu uslove i pravila pod kojima se male hidroelektrane grade i kasnije rade. Također, nedostaje primjena standarda Evropske unije i rano uključivanje javnosti u procese donošenja odluka. U važećim strateškim i planskim entitetskim dokumentima, koji se odnose na upravljanje vodama, navodi se obaveza osiguravanja „ekološke stabilnosti vodoprivrednih sistema”, kroz obezbjeđivanje ekološki prihvatljivog protoka (EPP), a koji je dinamička kategorija i prilagođava se razvoju nizvodnih zajednica organizama. U praksi se često ne poštuju nalazi okolišne dokumentacije i izdatih okolišnih akata, te se na lokacijama malih hidroelektrana ne obezbjeđuje adekvatan ekološki prihvatljiv protok koji bi omogućio nesmetan razvoj nizvodnih zajednica organizama, ali i kretanje riba uzvodno do njihovih mrestilišta izgradnjom tzv. ribljih staza.

Više o projektu BiH ESAP 2030+

Primarni cilj projekta BiH ESAP 2030+ je podržati vlasti Bosne i Hercegovine (BiH), Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH u razvoju strategija zaštite okoliša. ESAP dokument sadržavat će strategije zaštite okoliša i akcione planove za BiH, FBiH, RS i BD. Dugoročno, projekt će poboljšati okoliš u BiH i podržati BiH na putu ka članstvu Evropskoj uniji.

Sadržaj ESAP-a BiH odnosit će se na sljedećih sedam područja EU pravne stečevine okoliša: voda; otpad; biološka raznolikost i očuvanje prirode; kvaliteta zraka, klimatske promjene i energija, hemijska bezbjednost i buka, upravljanje resursima i upravljanje okolišem.

Projekt ESAP BiH provodi Štokholmski institut za okoliš (SEI) uz podršku Švedske ambasade u BiH.